Gradnja crkve započela je oko 1400. godine dolaskom redovnika pavlina u Lepoglavu, a posvećena je 1415. godine. Crkva i samostan stradali su 1481. godine u prodoru Turaka, a ponovnu obnovu crkve pomaže hrvatski ban Ivaniš Korvin koji je i pokopan kod glavnog oltara 1504. godine. Crkva je barokizirana gotička građevina. Njezina unutrašnjost bogata je baroknim namještajem, drvorezbarijom, baroknim oltarima i freskama Ivana Krstitelja Rangera. Svetištem crkve dominira barokni oltar iz 18. stoljeća koji je djelo pavlina Alekseja Königera i oca pavlina Klemensa koji je izradio tabernakul. Zidovi i svod crkve oslikani su freskama Ivana Rangera, a na koru se nalazi jedna od njegovih najljepših slika koja prikazuje prizor iz knjige Otkrivenja – Janje na knjizi od sedam pečata. Crkva posjeduje vrlo vrijedne orgulje koje je dao izraditi Pavao Ivanović.
Nakon ukinuća reda 1786. godine crkva postaje župna pa na njoj više nije bilo većih građevinskih zahvata. Dio umjetnina nakon odlaska pavlina preuzeo je Čazmanski kaptol, dio Državni erar, a dio je prenesen u Beč, Budimpeštu, Varaždin i Zagreb. Crkva je teško oštećena u potresu 1880. godine, a u Drugom svjetskom ratu zaprijetio joj je požar 1943. godine, kada je u partizanskoj akciji oslobađanja zatvorenika iz zatvora zapaljeno istočno krilo samostana (tada zatvora). Prilikom povlačenja Nijemaca 1945. godine crkva, zapadno krilo samostana i Gostinjac stradali su u eksploziji streljiva koje su Nijemci zapalili u blizini Šumeca. U oba slučaja crkva je spašena zahvaljujući župniku Ferdinandu Krčmaru.
Nakon premještanja bl. kardinala Alojzija Stepinca iz Lepoglave u Krašić, komunističke su vlasti 1952. godine zatvorile crkvu i pretvorile je u zatvor. Gotovo trideset godina bila je zatvorena i prepuštena zubu vremena da bi ipak sedamdesetih godina prošlog stoljeća prve restauratorske radove započeli službenici Restauratorskog zavoda iz Beograda. Osamostaljenjem Hrvatske započeli su opsežni i temeljiti radovi na sanaciji crkve. Od 1990. godine crkva je ponovo otvorena za vjernike. Godine 2001. Kaznionica u Lepoglavi predala je pavlinski samostan u posjed Varaždinskoj biskupiji kako bi se crkva i samostan povezale u jedinstveni kompleks.
Pavlinski samostan razvio se usporedno s crkvom, nakon što im je dolazak u Lepoglavu omogućio grof Herman II. Celjski. Samostan je dijelio burnu sudbinu reda i crkve: bio je dograđivan i preoblikovan nekoliko puta, a promjena koja je započela 1650. godine ostavila je oblik troetažne građevine sa zatvorenim klaustrom i arkadama koji je i danas vidljiv i u kojem su najvažnije barokne značajke. Arheološkim istraživanjima u dvorištu su otkriveni dijelovi srednjovjekovnog samostana, a obnova u posljednjim desetljećima vratila je sjaj ljetnoj i zimskoj blagovaonici, priorovoj sobi i drugim reprezentativnim prostorijama samostana u koje su pavlinski redovnici dolazili iz raznih hrvatskih krajeva ali i iz cijele Habsburške Monarhije, pa čak i iz Engleske.
Ukidanjem pavlinskog reda 1786. godine samostan je stavljen pod državnu upravu koja u tim prostorima uređuje zatvor. Zatvor je 2001. godine iseljen te je samostan vraćen Varaždinskoj biskupiji koja ga uređuje u pastoralni centar. Obnovom pavlinskog samostana Lepoglavi se želi vratiti epitet vjersko-kulturnog središta sjeverozapadne Hrvatske.
Župna crkva sv. Bartola Apostola podignuta je 1640. g. u istoimenoj župi de Kamenicza koja je osnovana 1334. g. Posvetio ju je 1641. zagrebački biskup Benedikt Vinković. Crkva je jednobrodna barokna građevina, dugačka 29 i široka 9 metara, a visoka do 10 metara. Na pročelju crkve nalazi se visok zvonik od 32 metra, a s desne strane svetišta je sakristija. Crkva posjeduje kasno barokno-klasicistički inventar, posebice dragocjeno crkveno posuđe iz 18. stoljeća. Glavni oltar i oltar Majke Božje nabavljen je 1799., a oltar sv. Križa 1803. godine. Današnji oltar sv. Donata prvotno je bio oltar sv. Marije, a postavljen je 1786. godine. Na njemu je stajao kip Majke Božje do 1816. godine, kada je nabavljen kip sv. Donata.
Oltar je obojio i pozlatio 1819. godine Franjo Faichtinger. Propovjedaonica je postavljena 1786., a krstionica 1816. godine. Orgulje su 1844. nabavljene kod varaždinskog graditelja Ignaca Pettera. Crkveni toranj sagrađen je 1850. godine čime je crkva dobila današnji izgled. Kako oltari, propovjedaonica i krstionica potječu iz istog razdoblja, uređenje crkve pruža skladan dojam kasnobarokno – klasicističkog stilskog razdoblja.
Na mjestu današnje župne crkve u Kamenici bila je stara crkva Svih Svetih, a vizitator je 1639. godine zabilježio da ima kupolu, pet okruglih niša od kojih je jedna sakristija, te da je pokrivena na talijanski način. Smatra se da bi mogla biti renesansna ili čak romanička. Srušena je 1726. godine i na njenom je mjestu sagrađena današnja sakristija. Ispred stare crkve stajao je gotički toranj koji je srušen 1823.
U mjestu je i kapela sv. Helene (sv. Marije Snježne) koja se kao drvena kapelica spominje u kanonskoj vizitaciji 1666., a kao tipična barokna crkva – 1749. godine. U kapeli se ističe polikromirani i pozlaćeni sakristijski ormar iz 1752. te freske Ivana Rangera iz 1751. godine.
Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Višnjici sagrađena je u periodu od 1640. do 1666. godine. Do 1705. godine bila je filijalna kapela župe Kamenica, a 1705. godine teritorij župe Višnjica odvojen je od Kamenice, pa je kapela postala župna crkva. Crkva je produljena kod svetišta i pročelja u razdoblju od 1722. – 1725. godine. Crkvi je 1738. godine dozidana kapela svetog Josipa sa zapadne strane, a 1751. godine sagrađen je i novi toranj. Istočna kapela svetog Valentina sagrađena je 1754. godine, a konačni izgled crkva je dobila 1794. godine, kada je dograđeno predvorje. Crkva je oslikana osobito lijepim freskama, koje su rad Rangerove slikarske radionice. Freske prikazuju motive iz Biblije, te mučenike i svetce. Freske su nastale u razdoblju od 1768. do 1796. godine.
Na brežuljku Jelenec iznad Kamenice nalazi se kapela Majke Božje Snježne koja se prvi put spominje 1639. godine. Godine 1742. porušena je te je započeta izgradnja nove. Svetište je bilo prvo dovršeno pa ga je 1751. godine oslikao Ivan Krstitelj Ranger, kao svoje posljednje datirano djelo. U apsidi svetišta izveo je monumentalnu slikanu arhitekturu oltara, a na svodu simbole Bogorodičine uloge i proslave. Kapela posjeduje i vrijedan sakristijski oltar iz 1751. godine, djelo pavlinskog majstora iz Lepoglave. Orgulje u kapeli prenesene su iz župne crkve, a kupljene su u drugoj polovici 18. stoljeća iz dokinutog samostana elizabetanki u Grazu.
Kapela sv. Jurja sagrađena je 1749. godine. Njezina unutrašnjost predstavlja vrhunac Rangerova stvaralaštva, a među vrhunskim dometima njegova iluzionističkog slikarstva naročito se ističe slika u svetištu s motivom sv. Jurja koji ubija zmaja. Nažalost, slika u cjelini nije dostupna oku posjetitelja jer je skriva oltar, ali veličinom i vrsnoćom izvedbe motiv zmaja izniman je u hrvatskoj likovnoj baštini.
Pojedini motivi Rangerova oslika u kapeli sv. Jurja nadahnuti su mitološkim bićima (na jednoj je slici Flora, grčka božica cvijeća) i po svom slavljenju života odudaraju od uobičajenog repertoara sakralnih tema, ali je ovdje vezan za vrijeme blagdana sv. Jurja i dolazak proljeća. Slikani bočni oltari (posvećeni Bogorodici Žalosnoj i sv. Antunu Padovanskom) u ovalnoj lađi, slikana kupola, slikane empore i motiv pavlina koji ispovijeda vjernika u jednoj od njih vrhunac su Rangerova iluzionizma pred kraj života (1750.).
U 17. stoljeću sagrađena je kapelica sv. Ane, a 1727. godine obnovljena je u baroknom stilu i posvećena sv. Ivanu Krstitelju. U srpnju 1731. Ranger je dovršio oslik svetišta u kome je prikazao šesnaestoricu svetih Ivana iz Rimskoga martirologija – od dobro znanih poput sv. Ivana Evanđelista, sv. Ivana Nepomuka ili sv. Ivana Zlatoustoga, do manje znanih kao što su sv. Ivan Egipatski, sv. Ivan Hrvat i sv. Ivan de Matha. U svetištu je Ranger naslikao oltarnu arhitekturu i time u hrvatsku likovnu baštinu uveo taj barokni motiv te slavno započeo svoje stvaralaštvo u Lepoglavi. U kapeli se nalazi i govornica propovjedaonice iz stare crkve u Lepoglavi s motivom akanta, jednim od prvih pojava toga motiva u kontinentalnoj Hrvatskoj, te barokni oltari.
Pomozite oblikovati budućnost Lepoglave!
Ispunite anketu i sudjelujte u izradi Plana upravljanja destinacijom.
If you’re not fluent with English, we also have some basic informations translated in Slovenian, German, Italian and Polish.
